Vaginalne infekcije: vrste, simptomi i liječenje

Kako znati koju vrstu vaginalne infekcije imaš?

Svrab, neobičan iscjedak i nelagoda mogu biti znak različitih stanja, a lijek koji pomaže kod jednog problema može pogoršati drugi. Kandidijaza, bakterijska vaginoza i trihomonijaza imaju preklapajuće simptome, ali različite uzročnike i potpuno različite terapije. Upravo zato dijagnoza nije nešto što možeš pouzdano postaviti sama kod kuće, ali simptomi te mogu usmjeriti u pravom smjeru.

Svaka od ovih infekcija zahtijeva specifičan pristup. Posjeta ginekologu i bris traju svega nekoliko minuta, a zamjenjuju nagađanje koje može trajati tjednima. Više o tome kada je pregled neophodan možeš pročitati u našem tekstu Ginekološko zdravlje žena: pregledi, simptomi i kada posjetiti ljekara.

Zašto isti simptomi ne znače isti problem

Svrab, peckanje pri mokrenju i neobičan iscjedak pojavljuju se kod sve tri vrste infekcija, no uzrok može biti sasvim drugačiji. Antimikotici koji su idealni za gljivičnu infekciju nemaju nikakav učinak na bakterijsku vagizozu, a uzimanje pogrešnog lijeka može poremetiti ionako narušenu vaginalnu floru. Ako si ikad uzela antifungalni preparat i primijetila da simptomi traju ili se pogoršavaju, postoji šansa da se radi o bakterijskoj vaginozi ili trihomonijazi.

Gljivična infekcija (kandidijaza): simptomi i liječenje

Kandidijaza je najčešća vaginalna infekcija i uzrokuje je gljivica Candida albicans, koja u malim količinama prirodno živi u vagini. Problem nastaje kada joj se pruži prilika za nekontrolisano razmnožavanje. Tipični simptomi su intenzivan svrab, bijeli kremasti iscjedak koji po izgledu podsjeća na svježi sir i koji nema izražen miris, te peckanje pri mokrenju ili tokom seksa.

Dobra vijest je da postoje efikasni lijekovi dostupni bez recepta. Loša vijest je da se kandijaza može lako zamijeniti s drugom infekcijom, pa je uvijek bolje potvrditi dijagnozu kod ljekara, posebno ako se pojavljuje po prvi put.

Šta pokreće kandidijazu i ko je u većem riziku

Oko 75% žena doživi barem jednu epizodu kandidijaze u životu (izvor: CDC). Faktori koji povećavaju rizik su:

• Upotreba antibiotika, koji uništavaju i zaštitne bakterije i time otvaraju prostor gljivicama
• Visoki nivo šećera u krvi, jer glukoza hrani gljivice
• Trudnoća i hormonalne promjene tokom ciklusa ili pri uzimanju kontraceptiva
• Oslabljen imunitet zbog bolesti ili terapija poput kortikosteroida
• Nošenje uske sintetičke odjeće koja zadržava vlagu

Ako imaš dijabetes koji nije dobro regulisan ili si na dugotrajnoj antibiotskoj terapiji, rizik od ponavljajuće kandidijaze je značajno veći.

Lokalni vs. oralni lijek: šta je razlika

Liječenje kandidijaze uključuje lokalne preparate, kreme ili vaginete s klotrimazolom ili mikonazolom, ili jednu oralnu tabletu flukonazola. Lokalni preparati djeluju direktno na zahvaćeno područje, a terapija traje jedan do sedam dana ovisno o jačini preparata. Oralni flukonazol u dozi od 150 mg djeluje sistemski i često je praktičnija opcija, ali zahtijeva recept u većini apoteka.

Recidivna kandidijaza, odnosno četiri ili više epizoda godišnje, zahtijeva duži terapijski protokol koji obično traje šest mjeseci i nužno uključuje ginekologa. Samoinicijativno uzimanje antifungalnih lijekova bez dijagnoze u tim slučajevima ne rješava uzrok problema.

Bakterijska vaginoza: zašto se javlja i kako se liječi

Bakterijska vaginoza (BV) je najčešća vaginalna infekcija u reproduktivnoj dobi i ne nastaje od vanjske bakterije nego od unutarnje neravnoteže. Kada broj korisnih laktobacila padne, bakterije poput Gardnerella vaginalis preuzimaju prostor. Rezultat je sivkast ili bijelo-sivi, vodenast iscjedak s karakterističnim ribljim mirisom koji se pojačava nakon seksualnog odnosa ili menstruacije.

Svrab je prisutan, ali manje izražen nego kod kandidijaze. Liječenje je antibioticima, metronidazolom ili klindamicinom, oralno ili lokalno, i to nije opcija nego neophodnost jer BV ne prolazi sama i može dovesti do komplikacija ako se ne liječi.

Razlika između bakterijske vagizoze i gljivične infekcije

Ovo su dvije infekcije koje žene najčešće zamjenjuju. Tabela ispod pokazuje ključne razlike koje ti mogu pomoći u prepoznavanju:

Može li se BV ponoviti i šta pomaže u prevenciji

Nažalost, bakterijska vaginoza ima visoku stopu ponavljanja. Do 50% žena doživi novi epizodu u roku od godinu dana nakon uspješnog liječenja (izvor: American Journal of Obstetrics and Gynecology). Razlog je taj što antibiotici uklone simptome, ali ne obnavljaju vaginalnu floru.

Probiotici koji sadrže sojeve laktobacila, posebno Lactobacillus rhamnosus i Lactobacillus reuteri, mogu smanjiti rizik od ponovnih epizoda prema dostupnim istraživanjima. Uz to, savjeti za zaštitu flore uključuju:

• Izbjegavanje vaginalnih ispiranja (douching) koja narušavaju prirodnu kiselost
• Korištenje kontracepcije koja ne mijenja vaginalnu sredinu
• Nošenje pamučnog donjeg rublja
• Izbjegavanje mirisnih sapuna i gelova u intimnoj higijeni

Trihomonijaza: spolno prenosiva infekcija koju žene često ne prepoznaju

Trihomonijaza je jedina od tri infekcije koja se prenosi isključivo seksualnim kontaktom, i to parazitom Trichomonas vaginalis. Simptomi uključuju žuto-zeleni pjenušavi iscjedak s jakim mirisom, svrab, crvenilo i bol pri mokrenju. Ono što je posebno zabrinjavajuće je da do 70% zaraženih žena nema nikakve simptome (izvor: CDC), što znači da infekcija može dugo ostati neotkrivena i nastaviti se prenositi.

Liječenje je efikasno i kratko: jedna ili dvije doze metronidazola ili tinidazola. Problem nastaje ako se partner ne liječi istovremeno, jer reinfekcija je tada gotovo zajamčena.

Zašto i partner mora na terapiju

Muškarci koji su zaraženi trihomonijazom u velikoj većini slučajeva nemaju simptome, ali parazit ostaje u urinarnom traktu i prenosi se dalje. Ako se samo jedna osoba liječi, infekcija se vraća pri prvom seksualnom kontaktu. Razgovor s partnerom o testiranju i zajedničkom liječenju nije jednostavan, ali je jedini način da se infekcija stvarno zaustavi. Ginekolozi i dermato-venerolozi svakodnevno vode takve razgovore i mogu ti pomoći s pristupom ako ti treba podrška.

Kad antibiotici, a kad antimikotici: česte greške u liječenju

Najčešća greška koju pratimo u pitanjima naših čitateljica je uzimanje lijeka bez dijagnoze. Antibiotici ne djeluju na gljivice, a antimikotici ne djeluju na bakterije ili parazite. Uz to, antibiotici sami po sebi mogu izazvati kandidijazu jer uništavaju zaštitne bakterije u vagini, što znači da pogrešan lijek može stvoriti novu infekciju dok originalna ostaje neliječena.

OTC antimikotičke kreme i vaginete razumna su opcija ako si već jednom imala dijagnosticiranu kandidijazu i prepoznaješ iste simptome. Za svaki prvi put, za simptome koji ne prolaze u roku od tri do pet dana i za sve nejasne situacije, odlazak ljekaru je jedini siguran korak. Više o tome koji ginekološki simptomi zahtijevaju pregled pročitaj u tekstu Redovni ginekološki pregled: zašto ga ne treba preskakati.

Kada obavezno ići ljekaru, a ne čekati da prođe samo

Nijedna od tri opisane infekcije ne prolazi sama bez odgovarajuće terapije. Čekanje produljuje nelagodu i povećava rizik od komplikacija, posebno kod trudnica gdje neliječena BV ili trihomonijaza može biti povezana s prijevremenim porodom.

Obavezno posjeti ginekologa u sljedećim situacijama:

• Simptomi traju duže od sedam dana bez poboljšanja
• Prisutna je bol u donjem abdomenu ili zdjelici
• Imaš povišenu temperaturu ili groznicu
• Si trudna
• Infekcija se ponavlja više od tri puta godišnje
• Primijetiš krvarenje koje nije dio redovnog ciklusa
• Simptomi se ne poboljšaju ni nakon OTC terapije

Ginekolog može postaviti dijagnozu na osnovu pregleda i brisa za svega nekoliko minuta. O tome šta se sve radi na ginekološkom pregledu možeš pročitati i u našem tekstu PAPA test: šta pokazuje i kako čitati rezultate.

Ključni zaključci

• Tri najčešće vrste vaginalnih infekcija su kandidijaza, bakterijska vaginoza i trihomonijaza, a svaka ima drugačiji uzročnik i traži drugačiji tretman.
• Pogrešan lijek ne samo da ne pomaže, nego može pogoršati stanje ili uzrokovati novu infekciju, npr. antibiotici često izazivaju kandidijazu.
• Oko 70% žena sa trihomonijazom nema simptome, što znači da ova infekcija može dugo ostati neotkrivena bez ciljnog testiranja.
• Recidivna bakterijska vaginoza (više od tri epizode godišnje) zahtijeva proširenu obradu kod ginekologa, ne samo ponovljenu antibiotsku terapiju.
• Probiotici s laktobacilima mogu smanjiti rizik ponovne BV, ali ne zamjenjuju antibiotsku terapiju aktivne infekcije.